Međugorje je jedno od najpoznatijih rimokatoličkih hodočasničkih odredišta na svijetu.
Postalo je poznato kroz ukazanja Djevice Marije, koja se kao fenomen počela javljati 1981. godine, nakon čega se počeo razvijati vjerski turizam.
Od tada je ovo hercegovačko mjesto jedno od najposjećenijih turističkih centara BiH, koje godišnje obiđe oko milijun katolika iz cijelog svijeta.
Za razliku od marijanskog svetišta u francuskom Lourdesu, koji je sa svojih šest milijuna turista-vjernika godišnje postao pravi komercijalni raj za domaće ugostitelje, Međugorje je još uvijek zadržalo svoj prvotni šarm, u kojem hodočasnici nalaze mir u vjeri.
Središte okupljanja je crkva sv. Jakova u centru mjesta.
Mjesto prvih Gospinih ukazanja, nekoliko stotina metara iznad bijakovićkog zaseoka Podbrdo, danas se naziva Brdo Ukazanja.
Od kuća do samog mjesta ukazanja vodi strma staza uz koju su 1989. godine postavljeni brončani reljefi radosnih i žalosnih otajstava krunice.
Na samom mjestu ukazanja, u čast 20. obljetnice, postavljen je kip Kraljice Mira izrađen prema modelu onoga koji se nalazi pred župnom crkvom.
U podnožju Brda ukazanja nalazi se Plavi križ, postavljen 1985. godine. Na tom se mjestu od 4. srpnja 1982. redovito sastaje molitvena skupina Ivana vidioca.
Osim Brda ukazanja, iznad Međugorja se nalazi i brdo Križevac (520 m) na kojem su župljani još 15. ožujka 1934. godine podigli 8,56 m visok armiranobetonski križ na kojem stoji: «Isusu Kristu, Otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove».
Zbog nedostatka molitvenog prostora u Svetištu, 1991. godine sagrađena je Kapelica klanjanja, da bi se hodočasnicima otvorio prostor za tiho klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu. U njoj se slave sv. mise za jezične skupine tokom prijepodneva, ali je otvorena za osobnu molitvu tokom poslijepodneva. U kapelici klanjanja su 2000. godine postavljeni reljefi petorice svećenika rodom iz ove župe, mučenika za vjeru, koje su komunisti pogubili na samom kraju II. Svjetskog rata.